UVOD

Prometna nesreća je relativno rijedak događaj u nečijem životu i „događa se nekom drugom“. Većinom se radi o materijalnoj šteti bez ljudskog stradavanja. Sudjelovanje u prometnoj nesreći, bez obzira na tjelesne ozljede, izaziva emocionalne reakcije, koje većinom spontano nestaju tijekom vremena, no u nekim slučajevima su potrebne psihoterapijske intervencije, jer istu stresnu situaciju različiti ljudi doživljavaju drugačijim intenzitetom psihološke traumatiziranosti.

 EMOCIONALNE REAKCIJE NAKON STRADAVANJA U PROMETNOJ NESREĆI

Akutni stresni poremećaj, prva je razina reakcije na prometnu nesreću, traje do tjedan dana i najčešće spontano nestaje.

Ukoliko emocionalne reakcije ne prođu tijekom tjedan dana, govori se o poremećaju prilagodbe, tijekom kojega osoba opetovano, tijekom dana i u snovima, proživljava stresnu situaciju, što je zapreka u urednom svakodnevnom funkcioniranju.

Ukoliko emocionalni poremećaj perzistira dulje od godine dana s poremećajem spavanja, eliminacije, općom anksioznošću, odbijanjem vožnje, flash-backom traumatske situacije, dijagnosticira se posttraumatski stresni poremećaj.

Intenzitet i trajanje emocionalnih reakcija je individualno i ne mora biti praćeno tjelesnim stradavanjem.

Stradavanje s minimalnim tjelesnim ozljedama

Dijete koje je pretrčavalo preko pješačkog prijelaza u zagrljaj majci u dobi od tri godine, prilikom naleta automobila, zadobilo je samo ogrebotine i nagnječenja. No, emocionalne reakcije ukazuju na visoku razinu stresa, budući je dijete bilo u šoku, prestalo je govoriti tijekom nekoliko sati, počeo je fazno mokriti u gaćice tijekom tri mjeseca te defecirati tijekom dva mjeseca i općenito pokazivati regresivno ponašanje. Odbijalo se voziti u automobilu te izbjegavalo hodati uz cestu, trzajući se na zvuk automobila, a što je trajalo više od godinu dana. Unatoč zadobivenim neznatnim tjelesnim ozljedama, dijagnosticira se intenzivna posttraumatska stresna reakcija.

Putnica broda, koji je doživio havariju, također nema teške fizičke ozljede, već samo ozebline i površno ozljeđivanje zadobiveno prilikom spuštanja po drvenim brodskim ljestvama, pri čemu je nastala panika među putnicima na brodu, pokazuje visoki stupanj emocionalne traume. Nalaze se poremećaji spavanja, flash back tijekom dana i noći, poremećaj prehrane, preplavljivanje emocija, od plača do histeričnog smijanja, odbijanje putovanja brodom, što bitno snižava kvalitetu života. Dijagnosticiraju se elementi ptsp-a i potrebna je psihoterapija.

U prometnoj nesreći zadobivene lakše tjelesne ozljede i potres mozga bez gubitka svijesti

Putnica vlaka je pri prometnoj nesreći doživjela lakše tjelesne ozljede okvalificirane kao nagnječenja s hematomima noge i trupa, budući da je bila prignječena stolcem. Uz to je zadobila udarac u glavu i lakši potres mozga. Traumatska situacija, koju opisuje, jest da ju je užasnulo što su „mrtva djeca ležala preko nje“. Nalazi se poremećaj spavanja, dosjećanja, intenzivne nagle izmjene emocija. Dijagnosticiraju se elementi ptsp-a. Nakon godinu dana imala je apoplexiu.

Trzajna ozljeda

 U cestovnom prometu najčešće su trzajne ozljede vrata, nakon kojih se ne nalazi veći trajni invaliditet, ali ove osobe nekoliko mjeseci imaju emocionalne poremećaje (depresija, apatija, iritabilnost i agresija) te kognitivne poremećaje (konfuzija, mentalna usporenost)  koji, tijekom vremena, uglavnom spontano nestaju. Emocionalni poremećaji ipak se mogu fiksirati i mogu se kod nekih osoba dijagnosticirati elementi Posttraumatskog stresnog poremećaja.

Kraniocerebralne ozljede i teške tjelesne ozljede

Osobe koje su stradale u prometnim nesrećama s teškim tjelesnim ozljedama, a kod kojih su nastale kraniocerebralne ozljede, uz

1. emocionalne poremećaje (infantilnost, gubitak kontrole emocija, apatija),

 imaju:

1. senzoričke poremećaje,
2. kognitivne disfunkcije,
3. poremećaj govora i
4. često posljedičnu  epilepsiju.

1. Senzorički poremećaji očituju se u poremećaju procesiranja  signala, zbog čega ili signal ne percipiraju ili je percepcija pogrešna. Liječenje ne postoji, osim neurorehabilitacije.

2. Kognitivne disfunkcije očituju se u psihomotornoj usporenosti, psihomotornom  nemiru te padu sposobnosti pažnje, odlučivanja, planiranja, prosuđivanja, organizacije, percepcije, fleksibilnosti mišljenja, učenja novih sadržaja, vještina čitanja i pisanja, komunikacije.

3. Komunikacijski problemi očituju se pri produkciji riječi, razumijevanju govora, neprepoznavanju neverbalne komunikacije. Pacijenti s oštećenjima mozga se brzo umaraju, što ih uznemirava i frustrira.  Ako je uz kraniocerebralne ozljede nastao i teži tjelesni invaliditet, ove osobe imaju

4. depresivne epizode, budući se ne mogu adaptirati novonastaloj situaciji u odnosu na premorbidno stanje. Dugotrajne hospitalizacije i rehabilitacije uz višestruka vještačenja i dugotrajne sudske postupke dodatno ih frustriraju, a

5. imaju umanjenu radnu sposobnost/sposobnost edukacije ili su nesposobni za rad/edukaciju.

6. Težina kognitivnih deficita u povezanosti je s težinom mozgovne ozljede i kod težih ozljeda, nikada se ne može postići potpuni oporavak.  Ove ozljede često se viđaju nakon prometnih nesreća, kod vozača i suvozača motora koji su uspjeli preživjeti.