SAŽETAK:

Emocionalna inteligencija  uključuje sposobnosti  "procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koja olakšavaju mišljenje; sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu procjene emocionalnog i intelektualnog razvoja"  (prema  Salovey i Mayer, 1997.). Upitnik  emocionalne kompetencije UEK-45 (Takšić, 2002.) primijenjen je na prigodnom uzorku adolescenata s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, koji postižu prosječne rezultate u testovima akademske inteligencije. Motorički poremećaji posljedica su neuromišičnih bolesti, politrauma i tumora mozga,  dok se kronične bolesti uglavnom odnose  na dijabetes, hemofiliju i disfunkcije rada srca i bubrega. Distribucija motoričkih deficita je od diskretnih do velikih. Prikazat će se rezultati postignuća u Upitniku emocionalne kompetencije  u odnosu na funkcionalnu težinu motoričkih deficita. Rezultat u Testu emocionalne kompetencije definiran je postignućem na: 1. skali percepcije emocija, 2. skali sposobnosti izražavanja emocija,   3. na skali sposobnosti upravljanja emocijama te ukupni rezultat cijele skale  UEK-45 (Takšić, 2002.). Funkcionalna težina motoričkih poremećaja sadrži tri kategorije: 1. potpuna samostalnost, 2. djelomična samostalnost i 3. potpuna ovisnost o pomoći druge osobe.

Ključne riječi: emocionalna inteligencija, motorički poremećaji, kronične bolesti

EMOTIONAL INTELLIGENCE

IN ADOLESCENTS WITH MOTOR DISORDERS AND CHRONIC DECEASE

SUMMARY:

Emotional intelligence includes ability of "identifying emotions, emotional facilitation, understanding emotions and managing emotions" (Salovey and Mayer, 1997.). Emotional competency questioner UEK-45 (Takšić, 2002.) is used on adolescent group that suffers from  motoric disorder and chronic decease, which achieved average result according to standard intelligence scale. Motoric disorders are caused by neuromuscular illness; polytraumatic events and brain cancer while the chronic deceases are generally related to diabetes, haemophilia and heart and kidney dysfunctions. Motoric disorders distribution range is from small to large. The result from Emotional competency questioner will be shown in relation to functional level of motoric disorders.  The result from UEK-45 is presented according to achievement in the: 1. emotion perception scale, 2. emotion expression capability scale, 3. emotion manipulation capability scale and complete scale UEK-45 (Takšić, 2002.). Functional level of motoric disorders consists of three categories: 1. complete self-dependency, 2. partial self-dependency and 3. complete dependence on other.

Key words: emotional intelligence, motoric disorder, chronic deceases

Zahvaljujem  Doc.dr.sc. Vladimiru Takšić s Odsjeka za psihologiju Sveučilišta u Rijeci, što mi je dozvolio korištenje Upitnika emocionalne kompetencije koji je konstruirao, a također i svoje radove, bez čega ne bi bilo moguće  provesti ovo istraživanje.

1. 1.      UVOD:

Tijekom posljednjeg stoljeća postavljeno je više modela inteligencije i razvijeni su instrumenti za  mjerenje verbalnih i neverbalnih sposobnosti, apstraktnog mišljenja, pažnje, sposobnosti obrade informacija i vizualno – motoričkih sposobnosti. 

Eysenck razlikuje tri dimenzije inteligencije: biološku, socijalnu i psihometrijsku, koja je definirana uspjehom rješavanja testova inteligencije.

Gardner je postavio teoriju multiple inteligencije, koja se bazira  na interdisciplinarnim istraživanjima psihologije, biologije, sociologije, antropologije, umjetnosti i humanističkih znanosti.

Istraživanjima je utvrđeno da "IQ čini tek oko 20% faktora koji određuju životni uspjeh, čime je 80% ostavljeno ostalim utjecajima. Konačni položaj neke osobe u društvu pretežno određuju neki faktori koji nemaju veze s IQ-em, a nalaze se u rasponu od društvene klase do čiste sreće." (prema Goleman,  1997., str. 34.).

Vjerojatno je dio tih "ostalih faktora" sadržan i u emocionalnoj inteligenciji definiranoj  "sposobnostima kao što je mogućnost motiviranja samoga sebe i ustrajanju unatoč poteškoćama i frustracijama; obuzdavanje impulzivnosti i odgađanja trenutka primanja nagrade; reguliranje svojih raspoloženja i onemogućavanje uzrujanosti da zaguši sposobnost razmišljanja; suosjećanje i nadanje." (prema Goleman, 1997., str.34).

Konstrukt emocionalne inteligencije prema Takšić (2002.) razvio se na Sternbergovom (Sternberg & Kaufman, 1998.) "zapažanju da inteligentno ponašanje u svakodnevnom životu nije ono koje je potrebno za odgovaranje na testovima inteligencije, već da snalaženje u realnim životnim situacijama zahtijeva drugačije sposobnosti ... prototip "svakodnevno" ili praktično inteligentne osobe karakteriziran je sposobnošću rješavanja problema, socijalnom kompetentnošću, karakternošću te interesom za učenjem i kulturom." 

"Emocionalna inteligencija uključuje sposobnost brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja  osjećaja koji olakšavaju mišljenje; sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama kao i sposobnost reguliranja emocija s ciljem promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja" (Mayer &Salovey, 1993.). Kierstead (1999.)navodi da je "koncept emocionalne inteligencije kišobran termin koji pokriva kolekciju individualnih vještina i dispozicija, koje se obično opisuju kao vještine lakoće uspostavljanja inter i intrapersonalnih odnosa, a koje su izvan tradicionalnog područja specifičnih znanja, generalne inteligencije  i tehničkih ili profesionalnih vještina."

Pojavom konstrukta emocionalne inteligencije, postavilo se pitanje  njene povezanosti s akademskom inteligencijom. Korteks je sjedište racionalnog uma, a amigdale i limbički sustav odgovorni su za funcioniranje emocija. Dihotomija racionalno-emocionalno postoji, ali na način sinergičnog djelovanja, tako da racionalna komponenta  regulira emocionalnu i obrnuto.   Za akademsku inteligenciju se tvrdi da je relativno stabilna dimenzija od šeste godine života dok  je na razvoj  emocionalne inteligencije moguće utjecati učenjem.

Istraživanja pokazuju da je u razvoju emocionalne inteligencije važan roditeljski stil odgoja, kojim se bez obzira na rezultat u akademskoj inteligenciji,  mogu djetetu poboljšati izgledi za uspjeh u životu. Tri bazična stila odgoja djece jesu : autoritarni, permisivni i autoritativni. Djeca autoritarnih roditelja su nesretna, povučena i nepovjerljiva te ne prolaze dobro u životu. Djeca permisivnih roditelja, također, jer nemaju definirane zahtjeve i granice, što ih čini nesigurnima. Autoritativni  roditelji postavljaju jasne granice,  djetetu daju nježnost, traže odgovornost, ali poštuju neovisnost.  Dakle, "autoritativni roditelji  imaju najveće izglede da odgoje samopouzdano, neovisno,  maštovito, prilagodljivo i omiljeno dijete – dijete s visokim stupnjem emocionalne inteligencije" (Shapiro, 1998. str.30.).

 Psihofizički razvoj djece s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima razlikuje se od razvoja tipične djece. Uzroci razlika nalaze se u fiziološkoj podlozi  svakog pojedinca, koji  definira  intelektualni i emocionalni razvoj te stilove roditeljskog odgoja. Roditeljske traume, zbog toga što imaju motorički oštećeno ili kronično  bolesno dijete, mijenja njihovu percepciju odgoja.  Rane višestruke separacije ove djece od roditelja zbog čestih hospitalizacija i  podvrgavanju različitim rehabilitacijskim programima predstavljaju za njih traumatsko iskustvo, za koje je bilo potrebno razviti različite adaptacijske mehanizme.

Problem ovog istraživanja je utvrditi postoji li  povezanost između funkcionalne samostalnosti, mjerene Barthel indeksom, (Mahoney&Barthel,1965.) i rezultata u Upitniku emocionalne kompetencije UEK-45 (Takšić, 2000.) u adolescenata i adolescentica s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, a čiji su rezultati akademske inteligencije u širim granicama prosjeka.

Cilj istraživanja  je utvrđivanje povezanosti rezultata akademske inteligencije, emocionalne kompetencije  i  funkcionalne samostalnosti te utvrđivanje dominantnih faktora emocionalne kompetencije u adolescenata s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima.

Postavljena  hipoteza bazirana je na  biopsihosocijalnom modelu, prema kojemu je svaka osoba uravnotežena biopsihosocijalna struktura. Narušenost bilo kojeg dijela ove strukture, mijenja ostale dijelove, kako bi bili u homeostazi. Prema tome, narušavanje motoričkih funkcija i/ili zdravlja, rezultira različitim kompenzacijskim mehanizmima u drugim strukturama. Kako je predmet ovog istraživanja odnos između motoričkih  deficita i rezultata u Upitniku emocionalne kompetencije, za pretpostaviti je da uradak u Upitniku emocionalne kompetencije (UEK –45, Takšić, 2000.)  korelira s rezultatom u Barthelovom indeksu funkcionalne samostalnosti  (Mahoney & Barthel, 1965.)  kod adolescenata s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima.

2. METODE RADA

Za svakog ispitanika jednokratno je učinjena procjena funkcionalne samostalnosti primjenom Barthelovog indeksa (Mahoney & Barthel, 1965.). Akademska inteligencija je procijenjena jednokratnom primjenom Wechslerove skale inteligencije te je primijenjen  test Ravenove  standardne progresivne matrice. Emocionalna kompetencija procijenjena je Upitnikom emocionalne kompetencije (UEK –45, Takšić 2000.).

Korišten je prigodni uzorak ispitanika kojima je osnovna dijagnoza utvrđena kao motorički poremećaj ili kronična bolest. Uzorak čini 128 adolescenata kronološke dobi od 16 do 20 godina,  koji pohađaju jedan od programa srednjoškolskog obrazovanja, oba spola i to: 71 ispitanik muškog spola i 57 djevojaka

Medicinske dijagnoze ispitanika su: stanje poslije traume glave s potresom mozga uz gubitak svijesti, stanje poslije kome, paraplegija,  kvadriplegija,  stanje poslije operacije tumora mozga, skolioza, amputacije gornjih ili donjih ekstremiteta, aplazije ekstremiteta, multipla skleroza, stanje poslije intrakranijalnog krvarenja,  progresivna mišična distrofija, diabetes, disfunkcija rada srca  i  bubrega, epidermoliza, neuroblastom, hemofilija.

3. REZULTATI I DISKUSIJA

Statistička obrada podataka sadrži provjeru začajnosti razlika između rezultata  adolescenata i adolescentica s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, dobivenih primjenom Upitnika emocionalne kompetencije UEK-45 (Takšić, 2000) koji čini četiri varijable: percepcija emocija (P), identifikacija emocija (I), upravljanje emocijama (U) i ukupni rezultat (UKUPNO).Ispitanici su prethodno selekcionirani u tri skupine: potpuno ovisni o pomoći druge osobe, djelomično samostalni i potpuno samostalni, na osnovi rezultata Barthelovog indeksa funcionalne samostalnosti  (Mahoney & Barthel, 1965.). Prema rezultatima u testovima   akademske inteligencije, dobivene su  vrijednosti IQ u širim granicama prosjeka.

Testirana je značajnost razlika za sve dimenzije (postignuće u testovima akademske inteligencije i rezultati u skalama Upitnika emocionalne kompetencije) između muških i ženskih ispitanika i utvrđena je statistički značajna  razlika p<0.05, samo u dimenziji sposobnosti percepcije emocija (P), koja  je "najsličnija komponenti emocionalne osjetljivosti iz Inventara socijalnih vještina, koju Riggio i Barbara Trockmorton  definiraju kao vještinu primanja i dekodiranja neverbalnih poruka" (prema Takšić, 2000.). Prema tome, ženska djeca bolje koriste percepciju emocija u socijalnoj adaptaciji, što  vjerojatno doprinosi  njihovoj većoj uspješnosti u školskom sustavu i kada im je objektivno znanje i akademska inteligencija relativno niža od očekivane u odnosu na školske ocjene. Podloga u motorički oštećene i kronično bolesne djece je vjerojatno i u razvoju ovih potencijala tijekom hospitalizacija, odnosno rehabilitacije,  na način  procjenjivanja  pravog  trenutka, načina i izbora osobe od koje će  nešto tražiti.

Faktorskom analizom šest komponenti, koje čine rezultati adolescenata i adolescentica  postignuća u testovima akademske inteligencije  i u skalama Upitnika emocionalne kompetencije,  ekstrahirana su dva faktora:

1. faktor emocionalne kompetencije i
2. faktor akademske inteligencije.

Ovaj je rezultat sukladan ranijim istraživanjima o postojanju dvije relativno nezavisne inteligencije.

S faktorom 1 nađene su visoke pozitivne korelacije sa rezultatima u sve tri skale Upitnika emocionalne kompetencije. Nešto su niže korelacije sa akademskom inteligencijom. Sve su korelacije značajne na razini od 1%.  Faktor 1 pokriva obje inteligencije, ali je veća saturacija  sa emocionalnom komponentom.   Ovi su rezultati u skladu s rezultatima istraživanja i teoretskim modelima o sukladnom funkcioniranju akademske i emocionalne inteligencije. Naime,  Wechslerov test inteligencije mjeri i faktore socijalne, odnosno emocionalne kompetencije pa je logično postojanje niske  korelacije između tih rezultata.

Izračunata je korelacija između faktora emocionalne kompetencije i faktora akademske inteligencije. Ona je niska i negativna (-0.122), što je u skladu s rezultatima ranijih istraživanja o nezavisnosti rezultata  u testovima akademske inteligencije i emocionalne kompetencije.

Visoke značajne pozitivne korelacije na razini od 1% nađene su između rezultata u testovima akademske inteligencije sa faktorom 2. Rezultati skala emocionalne kompetencije su u visokoj negativnoj korelaciji sa faktorom 2. Prema tome, faktor 2 je zasićen samo sa faktorima akademske inteligencije.

Nisu utvrđene statistički značajne razlike između osoba različite funkcionalne samostalnosti i  postignuća u testovima akademske inteligencije.

 Nije utvrđena statistički značajna povezanost između  funkcionalne samostalnosti  i rezultata dobivenih primjenom  Upitnika emocionalne kompetencije (Takšić, 2000.) u adolescenata s motoričkim poremećajima  i kroničnim bolestima, u kojih su rezultati akademske inteligencije u širim granicama prosjeka.

Utvrđena je značajna razlika u postignuću na skali percepcije emocija (P) Upitnika emocionalne kompetencije između muških i ženskih ispitanika, na razini značajnosti p<0.05 (2.8%). Adolescentice su postigle značajno bolje rezultate od adolescenata.

Značajna korelacija na razini p<0.05 nađena je između rezultata akademske inteligencije i  rezultata u skali sposobnosti izražavanja emocija, odnosno regulacije i kontrole emocija (I) u Upitniku emocionalne kompetencije.

Kako je istraživanje provedeno na prigodnom uzorku adolescenata s motoričkim poremećajima i kroničnim bolestima, rezultati se nikako ne mogu generalizirati, već mogu poslužiti  za daljnja istraživanja, budući da je Upitnik emocionalne kompetencije po prvi puta primijenjen na  ovoj populaciji.