Oštećenja lokomotornog sustava  nastaju zbog ozljede ili oboljenja sastavnih dijelova lokomotornog sustava, što dovodi do razaranja pojedinih dijelova, ograničenja ili potpunog uništenja zglobova, kostiju ili mišića. Etiološki faktori oštećenja lokomotornog aparata su: a) kongenitalne malformacije, b) traume i c) opće afekcije skeleta.

a) Kongenitalne (urođene) malformacije nastaju tijekom prenatalnog perioda, zbog patoloških stanja u trudnoći. Često se nalaze disproporcije između čeda i prostora u kojem se ono razvija. Moguće su genetske predispozicije ili kombinacija ovih faktora. Rizične faktore predstavlja i višestruka trudnoća, manja količina plodne vode te tumori zida maternice koji rastu prema unutra.

Najveća  incidencija kongenitalnih malformacija  evidentna je kao: iščašenje kukova (luxatio coxae congenita), koja je često hereditarna i zastupljenija je kod ženske djece. Dijagnosticira se rutinskim testom za otkrivanje nestabilnosti kuka, pri čemu se dovođenjem glavice u zglob osjeća škljocanje ili trzaj. Također se može utvrditi abnormalni mišićni tonus oboljelog zgloba. Mogućnosti korekcije su: ortopedska redukcija luksiranog kuka s održavanjem maksimalne stabilnosti kod mlađe djece, dok je kod starije djece često indicirana kirurška intervencija.

Najčešća deformacija stopala je ravno stopalo, koja može biti nasljedna, a može biti uzrokovana slabošću mišića i ligamenata. Korigira se vježbama od najranije dobi i nošenjem adekvatne obuće. Izdubljeno stopalo također može biti nasljedno ili nastati kao posljedica poliomijelitisa ili neuroloških bolesti, a korigira se nošenjem uložaka i vježbama za stopalo. Pes equinovarus dijagnosticira se u prvim danima života kao rotacija dijelova stopala, pri čemu može biti prateći simptom spine bifide, a može se korigirati korekcionim gipsom ili kirurškom intervencijom.

Deformacije vrata nastaju zbog toga što čedo u maternici nema dovoljno mjesta pa se vrat izvrće i vrat je širok.

Nerazvijenost podlaktice je urođena malformacija, pri čemu se na nadlaktici razvije nekoliko nefunkcionalnih prstiju (fokomelija). Specifična re/habilitacija ne postoji, osim korištenja proteza. Kod pacijenata s ovim poremećajem indicirane su  psihoterapijske intervencije, zbog uočljivosti invaliditeta u okolini, što je posebno traumatično mlađoj djeci i adolescentima (Horvatić i sur., 1999).

Prirođeno sraštanje prstiju (sindaktilija) može se kirurški korigirati tako da se postigne najbolja moguća funkcionalnost prstiju; a potpuna nerazvijenost prstiju (adaktilija)  može se kompenzirati adekvatnim protezama.

b) Posljedice trauma mogu dovesti do oštećenja lokomotornog sustava. Najčešće su frakture. Frakture mogu prouzročiti vidljive deformacije organa za kretanje, izazvati motoričke deficite zbog ograničene pokretljivosti zglobova. Kod pacijenata kod kojih je došlo do lošeg zarastanja kostiju i/ili mišića, evidentiraju se i poremećaji cirkulacije i mogu nastati poremećaji u rastu i razvoju kostiju.

 Distorzije zglobova uz oštećenje ligamenata mogu imati za posljedicu "klimave" zglobove, što uzrokuje poremećaje hoda, ukoliko se radi o donjim ekstremitetima ili poremećaj okulomotorne koordinacije, ako se radi o zglobovima gornjih ekstremiteta.

Luksacije (iščašenja) zglobova kuka, koljena, nožnih zglobova i stopala mogu imati za posljedicu trajni invaliditet, jer se mijenja mehanika tijela i koordinacija. Luksacija zglobova gornjih ekstremiteta, izaziva poremećaj okulomotorne koordinacije te grafomotorike i fine motorike.

Traumatske amputacije nastaju zbog  velikih oštećenja ekstremiteta koje nije bilo moguće medicinski sanirati. Gubitak ekstremiteta ili njegovog dijela izaziva motorički poremećaj, koji se djelomično može kompenzirati korištenjem proteza, a za čije je korištenje potreban specifičan individualni trening.  

Plegije nastaju kao posljedica oštećenja kralježnice, pri čemu je najveća učestalost paraplegija, koje su uzrokovane traumatskom ozljedom lumbalne kralježnice i često je praćena inkontinencijom; te tetraplegija koje nastaju nakon traume vratne kralježnice.

Ove ozljede često su posljedica politrauma u prometnim nesrećama ili su to sportske ozljede kod skokova u nedovoljno duboku vodu. Psihološki korelat trauma je stresna reakcija koja može biti i do stupnja posttraumatskog stresnog poremećaja (Horvatić i Labudić, 2000).

c) Opće afekcije skeleta zahvaćaju čitav lokomotorni sustav: hrskavicu, kost i vezivno tkivo, zbog čega nastaju različite  deformacije. Prema  podacima iz literature, radi se o poremećajima rasta (gigantskog, patuljastog ili nepravilnog rasta) zbog poremećaja funkcije hormona i avitaminoza posebno vitamina D. Motorički poremećaji kod osoba s općim afekcijama skeleta mogu biti uzrokovani disfunkcijom bilo kojeg dijela lokomotornog sustava ili čitavog sustava.